Stručnjaci presudili: Sudnica je smiješna
Novi show koji je prije dva tjedna osvanuo na RTL Televiziji, “Sudnica”, u svakodnevnom terminu obrađuje slučajeve iz obiteljskog prava koji bi trebali biti utemeljeni na stvarnim događajima i dati uvid u rad pravosuđa. O vjerodostojnosti prikaza ovih slučajeva upitali smo ljude koji se u to najviše razumiju odvjetnike Hrvoja Ladana i Stjepana Vokića te predsjednika Udruge hrvatskih sudaca Đuru Sessu.
Oni su jednoglasno presudili da je riječ o potpuno iskrivljenoj slici sudskih postupaka, te da sličnosti sa stvarnošću nema puno.
Mislim da je zbog javnosti dobro vidjeti s kakvim i kojim često bizarnim situacijama i sporovima među strankama se sudovi suočavaju smatra Sessa, ali naglašava:
S druge strane osim samog uvoda u spor koji očito zbog scenarističkih razloga mora biti informativno koncipiran, sve ostalo ima malo veze s realnim suđenjem. Zato je upozorenje na kraju emisije da je svaka sličnost sa stvarnošću slučajna najrealniji dio emisije. Ako bih želio biti plastičan, “Sudnica” ima stvarne veze sa suđenjem i sudskim postupkom, ulogama odvjetnika, stranaka i svjedoka isto koliko i serija “Alo, Alo” s pokretom otpora u Francuskoj slikovito je opisao Sessa.
S njim se slažu i kolege odvjetnici koji pronalaze mnogo mana televizijske “Sudnice”. Prvo tvrde kako u ovakvim slučajevima gotovo nikada nema publike.
Sud može iznimno dopustiti da na glavnoj raspravi na kojoj je javnost isključena prisustvuju pojedine službene osobe, znanstveni ili javni radnici, ako je to od interesa za njihovu službu. Stoga nije jasna uloga publike u sudnici, tj. što oni tamo predstavljaju, jer zasigurno na glavnoj raspravi povodom tužbe radi razvoda braka javnost bi bila isključena objašnjava odvjetnik Hrvoje Ladan. Odvjetnik Stjepan Vokić dodaje kako je s obzirom na izabrani oblik postupka koji proizlazi iz obiteljskih odnosa nedopušteno obraćanje strankama i njihovim punomoćnicima, te međusobno upadanje stranaka i njihovih punomoćnika, mogućnost da jedan svjedok predlaže drugog je nezamisliva.
Također smatra kako većina postupaka nije u skladu s hrvatskim zakonom. Izvođenje dokaza, neustvrđivanje identita svjedoka, ispitivanje svjedoka, raspravljanje u cijelosti su u suprotnosti zakonu, koji bi možda s obzirom na smisao emisije mogli zanemartiti da se sam sudac ne poziva na njega naglašava Vokić.
Hrvoje Ladan pak, primjećuje znatan utjecaj američkih pravosudno-odvjetničkih serija koje prema njegovu mišljenju prenose laicima pogrešnu predodžbu o okružju u kojem se vodi sudski postupak. Rasprave sudionika su “kao na placu” smatra Ladan sudac uopće ne donosi rješenja o provođenju dokaza, disciplina koju sudac održava je kao na debatnom klubu srednjoškolaca, a ne u sudnici no, pretpostavka je da redatelj vjerojatno smatra da bi prikazivanjem stvarnog postupanja u sudnici potencijalna TV publika iskazala znatno manji interes za gledanjem “Sudnice”, pa se pribjeglo kompiliranju nekoliko različitih postupaka malo sutkinje Amy, malo “Pravde za sve” te show kakav odvjetnici izvode pred porotom u anglosaksonskom sustavu opisao je Ladan “Sudnicu”.
Bitan propust odvjetnici vide i u zanemarivanju uloge drugih službi poput Centra za socijalnu skrb. U većini ovakvih slučajeva potrebno je konzultirati Centar za socijalnu skrb, obavijestiti o postupku te bi isti trebao prisustvovati postupku i iznositi svoje mišljenje. Sve u svemu, očito je izrežirano s ciljem da se privuće pažnja publike, a ne da se dočara kako to uistinu izgleda u sudnici u sudskim postupcima s obiteljsko-pravnom materijom smatra Ladan.
“Sudnica” je koncipirana kao zasad loš pokušaj sinteze dvaju pravnih sustava koji sa stvarnim sudskim postupcima pred hrvatskim sudovima ima malo sličnosti zaključio je Stjepan Vokić.
Izvor: Vecernji List
