Žena koja (možda) obećava
Stara izreka da revolucija jede svoju djecu mogla bi se primijeniti i na Novu TV, barem kada je u pitanju reality showovi. Upravo je ta TV-kuća hrvatsku publiku upoznala s tim fenomenom i jedno kratko vrijeme upravo zahvaljujući njima postizala sjajnu gledanost, a danas su upravo emisije takvog tipa Novi TV bolna točka.
Mada je za takav dojam najviše odgovoran spektakularni fijasko prošlogodišnjeg “Bara” - fenomen kakav se vjerojatno neće tako skoro ponoviti - nije bio malen broj onih koji su na početku predviđali istu sudbinu za “Ženu iz snova”, novu reality uzdanicu Nove TV.
Iako je nezahvalno davati prognoze na temelju prve epizode, čini se da je Nova TV pokazala kakvu-takvu sposobnost da uči na svojim greškama. Za razliku od “Bara”, ovdje nije bilo prevelikog konceptualnog eksperimentiranja - uzeta je licenca popularnog američkog originala, a prijemčivost cijele ideje na ove prostore je koliko-toliko bila testirana u slovenskoj verziji. Najvažnija stvar je, dakako, u tome da se show emitira samo jednom tjedno te tako u sat vremena komprimira potencijalno najzanimljiviji i najatraktivniji materijal.
Međutim, na temelju prve epizode bi se isto tako moglo reći da je “Bar” Novu TV tako teško opekao da su tvorci ovog showa išli u drugu krajnost te ga pretvorili u oličenje ziheraške sterilnosti. Producentski tim se toliko trudio ići na sigurno i “ne talasati” da mnogim gledateljima zapravo i nije jasno u čemu je poanta cijelog showa. Ono što se u ponedjeljak navečer moglo vidjeti bi se moglo okarakterizirati kao mehanički izvedena ceremonija u kojoj sudionici odaju dojam da je riječ o formalnosti, a ne o nekakvoj uzbudljivoj igri.
Da bi “Žena iz snova” mogla biti nešto drugo u završnom “teaseru” koji najavljuje nešto pikantnije i “spontanije” sadržaje u drugoj epizodi. Međutim, hrvatska publika se previše puta opekla s spektakularno najavljivanjim reality showovima bez pokrića – pri čemu su, dakako, nemali doprinos dali i HRT i RTL Televizija - pa je pitanje hoće li imati dovoljno strpljenja da za sedam dana “Ženi iz snova” ponovno pokloni povjerenje.
Ukoliko se to ipak ne dogodi, jedan od razloga će biti u tome što su producenti donijeli ispravnu odluku da sudionici showa budu nešto bliži hrvatskom prosjeku nego što je to bio slučaj u nekim ranijim hrvatskim “realityjima”. Tako je 20-ak potencijalnih kavalira svojim izgledom, naglaskom i godištem bilo prilično raznoliko, a može se - barem na prvi pogled – reći da su u prosjeku situiraniji, ozbiljniji i stariji nego junaci nekih reality showova gdje je carevala mladost, bahatost i nezrelost. Time bi, barem što se godišta sudionika tiče, “Žena iz snova” bila daleko bliže potencijalnom gledateljstvu hrvatskih reality showa - sudeći po pobjednicima “Big Brothera” daleko starijem nego što se mislilo.
Slično bi se moglo reći i za naslovnu heroinu Lidiju Iveković, 26-godišnju plesačicu čije lice, usprkos tonama napadne šminke, odaje ono što se naziva “djevojkom iz susjedstva” u najpozitivnijem smislu riječi. Usprkos scenariju i režiji koji su kod svih forsirali izvještačenost, kod hrvatske “žene iz snova” se mogla primijetiti određenost prirodnost, pa i zrelost - barem u usporedbi s većinom drugih hrvatskih “reality” nazovizvijezda. A i odluka da se takva prestižna titula udijeli jednoj plavuši je u kontekstu hrvatskih reality showova bila sasvim ispravna - tamnija kosa bi publiku previše podsjećala na nepisana pravila hrvatskih izbora za “mis” i tako emisiju za jedan korak udaljila od onoga što bi trebalo predstavljati “stvarnost” u izrazu “reality show”.
Dok je na temelju prve epizode prerano reći hoće li “Žena iz snova” postati nešto nalik kvalitetnoj TV-zabavi, ipak se može reći da se ovaj show - za razliku od nekih sličnih primjera istog žanra – nije tako ozbiljno spotakao na samom početku i gledateljima umjesto snova ponudio noćnu moru.
Dragan Antulov
Izvor: Index.hr
