Zašto hrvatske TV serije nisu smiješne?

Mi Hrvati sve shvaćamo preozbiljno. Nažalost, čini se, i humoristične TV serije. Kako je moguće da serija u kojoj nastupaju debeli Zuhra, provjereni Bosanac i urnebesna dalmatinska alapača nije zabavna?

Ozbiljno smo se uhvatili ovog problema jer nam kronično nedostaje smijeha. Pogledali smo nove (i neke reprizne) epizode svih domaćih humorističnih serija, završili rehabilitaciju i otkrili nekoliko ozbiljnih nedostataka koji krase domaću produkciju TV humora.

Čisto statistički, HTV vodi u utrci s tri aktualna naslova. ‘Naši i vaši’, ‘Kazalište u kući’ i ‘Bitange i princeze’ su tri prime-time serije s velikom gledanosti. Odreda se kreću iznad čarobnih 10%, često i oko 15% gledatelja.

Osim toga, kako je bilo kakav domaći program gledaniji od stranog, već i ispodprosječna domaća TV serija jamči kakvu-takvu popularnost. S tim da sve vrijedi i za seriju ‘Odmori se, zaslužio si’ koja trenutno nije na programu.

RTL proizvodi ‘Bibin svijet’, a Nova TV nudi ‘Našu malu kliniku’ i ‘Cimmer fraj’. Također, redom gledane serije. Štoviše, prve dvije epizode ‘Cimmer fraja’ imale su gledanost veću od 20%, a humorno glazbeni show ‘Nad lipom 35′ još i veću. Doduše, unutar ciljane grupe od 18-49 godina starosti, ali dovoljno znakovito.

Dakle, kako god bilo, široka publika očito nije zahtjevna, ali teško ćete naći klince da razmjenjuju divxe s domaćim serijama. Što u slučaju stranih, dakako ilegalno, ali i sasvim uobičajeno. Dapače, serije poput Seinfelda, Simpsona ili Stažista uredno se ‘prže’ čak i prije nego kod nas krenu u emitiranje.

No, evo pet osnovnih razloga, smrtnih grijeha, zbog kojih naš TV humor pati.

Scenarij ili tko tu koga?
Bilo bi lijepo da se scenaristi pobrinu za neku radnju. Seinfeld nas je naučio da radnja i ne mora biti spektakularna. Ali uz određene uvjete. Dakle, tipična epizoda ‘Cimmer fraja’ teče otprilike ovako: odmah na početku se svi zabrinu, recimo dolazi neželjeni gost. Gost napravi gužvu, a na kraju se ispostavi da uopće nije bilo panike. Kraj.

Gledatelj obično očekuje da se u međuvremenu nešto i dogodi. No uzalud.

Uz to, čak i kada televizija otkupi uspješan scenarij ‘Pozorišta u kući’ negdje zaškripi i rezultat je mlaka voda u odnosu na original. Lektori su vjerojatno jedni od krivaca u lancu. Jer Leon Lučev je dokazao da je pouzdan glumac, ali on u seriji napamet izgovara neuvjerljive rečenice.

Što se tiče ‘Naše male klinike’, jeste li ikada pokušali pogoditi koliko će puta Šemso imati monolog, a poslovna direktorica Grospićka histerizirati? Pitanje jest je li to bila namjera Branka Đurića i Marka Pokorna, ali najvjerniji gledatelji NMK su djeca!

Gluma ili jel’ ti to ozbiljno?
Čudno je to kako još i danas ima ljudi koji misle da su lokalni dijalekti smiješni sami po sebi. Naši su se producenti u tom smislu odlučili na zicere. Smatra se kako serija, da bi uspjela, mora imati tipičnog Bosanca/Hercegovca/Dalmatinca ili žensku verziju dvaju zadnjih tipova.

Samo se ‘Bitange i princeze’ drže jednog mogućeg miksa likova. A oni su podjednako komedija karaktera i situacije! Svi ostali imaju ili nemušte kajkavce, babu Hercegovku, ženu Dalmatinku ili neizbježnog Bosanca koji jedini ‘kuži stvar.’

Da nije Filipa Šovagovića koji se specijalizirao za poremećene likove s govornom manom, gotovo da bi svi trebali na dodatne satove glume.

Kukavučluk ili nemoj da se netko uvrijedi
Bacite li oko na najbolji TV humor u galaksiji, onaj engleski, sigurno će vam upasti u oko da je gotovo bez iznimke provokativan. Na sve moguće načine je nekorektan, a nitko se nikada nije ljutio.

U vrijeme vladavine dosadnih konzervativaca nastale su neke od najprovokativnijih serija uopće. ‘Da, ministre’ i ‘Da, premijeru’ snimane su u vrijeme vlade Margaret Thatcher!

Mi nismo te sreće. Kao da je jedan od preduvjeta za dobivanje serije uklanjanje svih mogućih škakljivih pitanja. Tako su homoseksualci uvijek feminizirani i trapavo simpatični, sumnjivi Hercegovci barataju zdravom narodnom mudrošću, a plavuše pričaju o frizuri, al su prave frendice!?

Ukratko, čak i da nikad nismo vidjeli ‘Život na sjeveru’ ne bismo progutali priču o ‘Hercegovcu i Zagrepčanki’. Dajte nešto oštro. Gledatelji bi sigurno podnijeli dobru šalu, čak i ako je nekorektna. Sjetite se da je jedan od najgorih likova u Seinfeldu patuljasti glumac prgave naravi.

Manjak ambicije ili dobro je i ovo
Možda je to pitanje tehničke naravi, ali kako je moguće da interijer serije snimane 2007. izgleda kao najjeftiniji studio (čak i ako nekim slučajem to nije) u odnosu na 30 godina stariju verziju?

Razina produkcije bitno je niža ne samo u odnosu na strane, već u odnosu na naše stare serije. Jasno, nedostatak novca opravdava dio izgleda serija. Nitko i ne očekuje čuda. Ipak, neke su studentske vježbe bolje snimljene od nedopustivo velikog broja u, recimo, ‘Cimmer fraju.’ Možda štede na krivim mjestima? Ipak su TV serija.

Podcjenjivanje gledatelja ili ma daj?
Jedino mjerilo po kojemu se uspjeh serije može odmah ustanoviti je gledanost. Cilj je zaokupiti serijom pozornost što većeg broja gledatelja. Jednostavno: treba ubaciti za svakoga ponešto.

Naše serije, međutim, to prevode s: daj nešto univerzalno, što nije isto. Geg koji razumiju svi, dakle i moj nećak i baba, nije isto što i geg u kojemu postoji više razina. Jedan koji razumiju i djeca, jedan opći za starije i jedan prljavi koji kuži samo određena, ali nepogrešivo naciljana grupa.

Jesu li Kulenović, Vitez, Lazić i društvo koje radi ‘Bitange…’ duhovitiji ili su samo odradili domaću zadaću, nije važno, ali samo se u ‘Bitangama…’ zna pojaviti kakvo ugodno ‘prljavo’ iznenađenje. Pri tome, Mile Kekin nije jedini zadužen za to.

Statistika je, međutim, neumoljiva. ‘Bitange…’, iako po mnogo čemu iznad prosjeka, nisu najgledanija humoristična serija ni na HTV-u, a kamoli uopće. Većina je, čini se, sretnija s manje zahtjevnim programom. Gledanost serija ne opada, samo se američki CSI može nositi s domaćom produkcijom. Ne računajući Big Brother, Dnevnik i nezaobilaznog Milijunaša, domaće su serije, pa tako i humoristične, najgledaniji TV program uopće.

Unatoč tome, većina bi se po sadržaju mogla puštati uz čaj i sendviče u vrtićima. Misli li itko na ‘odrasle’ i one koji se takvima osjećaju?

T-Portal