No može i bolje! Pošto je naša DVB-T mreža još uvijek u pokusnoj fazi, postoji opravdana sumnja u pokretanje “full-scale” Mpeg-2 mreže u DVB-T1 standardu. Zašto? Zato što je većina zemalja koje do sada nisu uvela DVB-T svoje snage preusmjeruju u nove tehnologije, a to su DVB-T2 i Mpeg-4 kompresija. Mislite li u sebi “što će nama to” pokušajte sagledati slijedeću sliku: ako bi se preko zemaljske antene (dakle ne ovisite niti o tanjuru niti o dostupnosti kabela i ADSL-a), moglo emitirati preko 50 kanala, od toga 10-20 naših, domaćih zemaljskih kanala i 30-tak specijaliziranih tematskih televizija kakve se emitiraju putem kabelske (ali dakako, koje bismo dodatno plaćali), zar vas to nebi zainteresiralo? Naime, upravo je to ključ uspjeha DVB-T2 i Mpeg4 kompresije. Naime dosadašnja ograničenja digitalnih zemaljskih multipleksa koji se emitiraju u Mpeg2 kompresiji su slijedeća:

1 multipleks kanal nudi u prosjeku protok od 24 megabita
Ako bismo kanal emitirali u 3.5 megabita tada možemo emitirati otprilike 6 kanala (uključujući teletekst i ostale servise), no za kako-tako kvalitetnu sliku nužan je statistički multipleks koji će kanalu koji ima veće zahtjeve za kompresiju slike dodijeliti i veći bandwidth. Kod nas se statistički multipleks još uvijek ne koristi ni na jednom multipleksu, no na nekim se odašiljačima već neko vrijeme uspješno emitira po pet kanala (4 nacionalna + 1 lokalni) bez korištenja stat. multipleksa. Uzmemo li u obzir da Hrvatska na raspolaganju ima 8 multipleks kanala (zapravo 7, 1 od njih je u VHF području gdje će se vjerovatno emitirati kopije najvažnijih domaćih kanala), i broj od 5 kanala po multipleksu lako dođemo do računice od 40 kanala u DVB-T mreži. I to u starom standardu!

No novi standardi – DVB-T2 i Mpeg-4 itekako mijenjaju ovu situaciju. Kompresija Mpeg-4 omogućava da se kanal koji je u Mpeg2 kompresiji komprimiran u 5 megabita u Mpeg4 kompresiji komprimira u samo 3 megabita sa minimalnim gubitkom u kvaliteti slike – odnosno ravno 40% veća kompresija i 40% više prostora na digitalnom odašiljaču. To bi značilo da ako u našem digitalnom multipleksu gdje sada emitiramo kanal u 3.5 megabita * 6 kanala (statistički mux) upotrijebimo Mpeg-4 kompresiju dobivamo potrošnju od samo 2.1 mbita po kanalu. To bi značilo da se sa statističkim multipleksom u Mpeg-4 tehnici može prenijeti više od 11 kanala po digitalnom odašiljaču! Dakako, nećemo pretjerivati u kompresiji pa ćemo reći da je optimalan broj kanala po digitalnom transponderu 8. U tom slučaju kompresija po kanalu bi bila oko 2.75 Mbita. 8 kanala * 7 multipleks kanala = 56 tv programa. Opaka konkurencija ostalim načinima prijenosa digitalne i analogne televizije.

No krenimo još jedan korak dalje. Već sada je široj javnosti poznat i novi DVB standard : DVB-T2 koji za otprilike 30% učinkovitije iskorištava kapacitet digitalnog zemaljskog odašiljača. To znači što? Znači da je kapacitet povećan za ukupno 30%. Umjesto sadašnja prosječna 24 Megabita operateri bi na raspolaganju mogli imati 31 Mbit, a to znači ništa drugo nego – još više kanala. Ako 31 Mbit uvrstimo u prethodni pasus, tada možemo reći da bi se preko digitalnog muxa moglo emitirati sigurno 10 kanala u kvaliteti od 2,75 Mbita. Preostali bandwidth (otprilike 5 mbita) ostaje slobodan za druge stvari. No čak i u ovom slučaju možemo raditi kompromis. I dalje možemo emitirati 8 kanala po digitalnom multipleksu no sada ćemo dobiti u prosjeku 3,75 megabita po kanalu!

Potpuno je jasno da se sa korištenjem Mpeg4 kompresije i DVB-T2 standarda otvaraju i vrata za HDTV kanale. Dosad se na jednom DVB-T1 odašiljaču sa Mpeg-2 kompresijom mogao emitirati samo jedan HDTV kanal (HDTV kanali u prosjeku troše 20 Mbita po sekundi, a naš digitalni zemaljski mux ima 24 Megabita na raspolaganju). U slučaju da na DVB-T transponderu koristimo Mpeg-4 kompresiju (Dakle 40% veća kompresija) tada za 1 HDTV kanal trebamo 12 Megabita. Na raspolaganju nam ostaje 10 Megabita. Dovoljno za još 3 SDTV kanala ili još jedan HDTV kanal ako ćemo koristiti statistički Multipleks. Dakle sada smo na jedan digitalni multipleks uspjeli nagurati 2 HDTV kanala. Ako kapacitet transpondera povećamo za 30% (dakle, ako upotrijebimo DVB-T2) tada možemo emitirati 2 HDTV kanala (koji zajedno uzimaju 24 Mbita), a ostaje nam i mjesta za 1-2 obična, SDTV kanala. U slučaju kada bismo koristili statistički multipleks, postoji mogućnost da na jednom digitalnom multipleksu emitiramo čak 3 HDTV kanala. Znanstvena fantastika? Nimalo.

Dakle, ako naša mreža bude raspodjeljena na slijedeći način:

2 digitalna muxa rezervirana za HDTV
1 digitalni mux rezerviran za HTV i lokalne televizije
1 digitalni mux rezerviran za komercijalne i lokalne televizije
3 digitalna muxa rezervirana za plaćene televizije
1 digitalni mux za VHF područje

U tom slučaju u budućnosti bi se u Hrvatskoj moglo emitirati do 6 HDTV kanala, 8-10 kanala javne ili lokalnih televizija, 8-10 komercijalnih ili lokalnih tv kanala, 24-30 specijaliziranih tematskih pay tv kanala, te 8-10 kanala u VHF području.

Kada sve zbrojimo i oduzmemo dolazimo do toga da bi takva DVB-T mreža bila opasan konkurent i Digi TV-u i MAX TV-u ali i kabelskoj TV.

No vratimo se najvažnijoj stvari ove teme, a to je sam naslov: hrvatska će digitalna zemaljska mreža najvjerovatnije biti kodirana u zadnjoj generaciji Viaccess kodiranja. To znači samo jedno: da će svi oni koji imaju digitalne zemaljske prijemnike koji su kompatibilni samo sa nekodiranim kanalima ionako morati kupovati nove uređaje koji će omogućiti prijem kodiranih kanala. Mislite li da će hrvatski Sabor spriječiti uvođenje kodirane televizije opet griješite jer je u više navrata naglašeno da će se uvođenjem kodiranja u digitalnu zemaljsku televiziju riješiti problem neplaćanja pristojbe Hrvatskoj televiziji. Odnosno, možda neplatiše neće plaćati HRT, ali ga sigurno neće niti gledati. Procjenjuje se da HTV ima oko 300.000 neplatiša, što čini gotovo 30% sadašnjeg broja pretplatnika (kojih ima nešto više od milijun) to ukratko znači da bi se prihodi HRT-a trebali povećati za 30% tj na nekih milijardu i 50 milijuna kuna samo od pristojbe, a ostalih 300-400 milijuna kuna HRT ionako dobiva od marketinga.